Glavni sadržaj
Climate Action

Nadležnosti EU-a u djelovanju u području klime

eu_flag.jpg

Za što je u području klime zadužen EU, a za što države članice?

Europska unija ima samo nadležnosti (ovlasti) koje su joj države članice dodijelile Ugovorima. Za ostalo su i dalje nadležne države članice.

U skladu s člankom 11. i člancima od 191. do 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) EU je nadležan za djelovanje u svim područjima politike zaštite okoliša, uključujući klimatske promjene. Njegovo područje djelovanja ograničeno je načelom supsidijarnosti.

U borbi protiv klimatskih promjena nadležnost je podijeljena, što znači da i EU i njegove države članice mogu donositi pravno obvezujuće akte. No države članice to mogu činiti samo ako EU ne izvrši svoju nadležnost ili to izrijekom prestane činiti.  U svakoj državi članici neka područja mogu biti u nadležnosti lokalnih ili regionalnih vlasti.

Osim toga, države članice odgovorne su za provedbu prava EU-a.

Klimatska neutralnost na razini EU-a

U skladu s Europskim zakonom o klimi EU ima pravnu obvezu postati klimatski neutralan do 2050. To uključuje prijelazni cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030.

Države članice mogu donijeti ambicioznije prijelazne ciljeve. Same mogu odabrati i metode za postizanje smanjenja emisija na svojem državnom području.

Pristupi za smanjenje emisija variraju od sektora do sektora.

Sustav EU-a za trgovanje emisijama (ETS EU-a)

EU je s pomoću ETS-a EU-a utvrdio ograničenje za emisije iz određenih sektora, prije svega sektora opskrbe energijom, energetski intenzivnih industrija i zrakoplovstva, te stvorio tržište za trgovanje emisijskim jedinicama, čime je odredio cijenu ugljika.

Provedba ETS-a EU-a u podijeljenoj je nadležnosti:

  • Komisija je zadužena za osiguravanje jedinstvenih uvjeta provedbe na razini EU-a kako bi se zajamčio usklađen pristup u svim državama članicama, npr. za dodjelu besplatnih emisijskih jedinica i praćenje emisija te izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju.
  • Države članice dodjeljuju emisijske jedinice svojim sektorskim subjektima te prate i potvrđuju stvarne emisije u skladu s odgovarajućom dodijeljenom kvotom. Neke države članice upravljaju dražbovnim platformama. Države članice troše prihode iz ETS-a i na djelovanje u području klime.

Raspodjela tereta

Uredba o raspodjeli tereta odnosi se na emisije u domaćem prometu (osim u zrakoplovstvu), građevinarstvu, poljoprivredi, gospodarenju otpadom i malim industrijskim postrojenjima u EU-u. Do 2030. te će se emisije smanjiti za 40 % u odnosu na razine iz 2005.

U tim nastojanjima sudjeluju sve države članice, a nacionalni ciljevi kreću se od 10 % do 50 %. Države članice odgovorne su za provedbu i postizanje tih ciljeva kombiniranjem nacionalnih mjera i mjera na razini EU-a. U svakoj državi članici neka od tih područja mogu biti u nadležnosti lokalnih ili regionalnih vlasti.

Korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo (LULUCF)

Uredbom o LULUCF-u uvodi se cilj EU-a za neto uklanjanje ugljika prirodnim ponorima od 310 milijuna tona ekvivalenta CO₂ do 2030. Za svaku državu članicu određeni su posebni ciljevi.

Države članice nadležne su za svoje prirodne ponore i njihovo širenje, što je bitno kako bi se postigao novi cilj EU-a. Dostupne su im mnogobrojne mjere za poboljšanje upravljanja zemljištem, uključujući održivo gospodarenje šumama ili ponovno natapanje tresetišta. Svoje strateške planove u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) ažuriraju kako bi ih uskladile s većim ambicijama u zemljišnom sektoru.

Standardi za emisije CO₂ za automobile i kombije

Novi automobili i kombiji koji se prodaju u EU-u od 1. siječnja 2035. morat će biti vozila s nultim emisijama, a već od 2030. morat će biti usklađeni sa specifičnim ciljevima za smanjenje emisija u odnosu na razine iz 2021. Svake se godine utvrđuju i posebne ciljne vrijednosti za svakog proizvođača.

Države članice u tome imaju ključnu ulogu jer će uspjeh te nove politike ovisiti o povećanju broja postaja za punjenje u cijeloj Europi. U okviru Uredbe o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva države članice će uz pomoć lokalnih tijela povećati kapacitete za punjenje u skladu s prodajom automobila s nultim emisijama i u pravilnim razmacima uz glavne autoceste postavljati postaje za punjenje i opskrbu.

Potpora svima u zelenoj tranziciji

Osim zakonodavstvom, EU državama članicama, gradovima, regijama, poduzećima i ranjivim skupinama u zelenoj tranziciji pomaže i pružanjem financijske potpore. Ta se potpora pruža na različite načine, na primjer putem programa LIFE, Socijalnog fonda za klimatsku politiku, Inovacijskog fonda i Fonda za modernizaciju.