Uzroci klimatskih promjena

Izgaranje fosilnih goriva, krčenje šuma i uzgoj stoke sve više utječu na klimu i temperaturu Zemlje.

Tim se procesima oslobađaju goleme količine stakleničkih plinova, koji se pridodaju onima koji prirodno postoje u atmosferi, čime se pojačava efekt staklenika i globalno zagrijavanje.

Razdoblje 2011. – 2020. bilo je najtoplije desetljeće otkad postoje mjerenja, a prosječna globalna temperatura 2019. bila je 1,1 °C viša nego u predindustrijsko vrijeme. Globalno zagrijavanje izazvano ljudskim djelovanjem trenutačno iznosi 0,2 °C po desetljeću.

Povećanje od 2 °C u odnosu na temperaturu u predindustrijskom vremenu imat će ozbiljne negativne učinke na prirodni okoliš te zdravlje i dobrobit ljudi, uključujući mnogo veći rizik od opasnih i potencijalno katastrofalnih promjena u globalnom okruženju.

Zbog toga je međunarodna zajednica prepoznala potrebu da se zagrijavanje zadrži znatno ispod 2 °C i da ga se nastoji ograničiti na 1,5 °C.

Efekt staklenika glavni je uzročnik klimatskih promjena. Neki plinovi u Zemljinoj atmosferi djeluju slično kao staklo u staklenicima – zadržavaju sunčevu toplinu i onemogućavaju da se vrati u svemir – i tako uzrokuju globalno zagrijavanje.

Mnogi od tih stakleničkih plinova prirodno su prisutni, ali zbog ljudskih se aktivnosti u atmosferi povećavaju koncentracije nekih od njih, a posebno:

• ugljikovog dioksida (CO₂)
• metana
• dušikova oksida
• fluoriranih plinova.

CO₂ nastao ljudskim djelovanjem najviše doprinosi globalnom zagrijavanju. Njegova je koncentracija u atmosferi 2020. bila 48 % viša nego u predindustrijsko vrijeme (prije 1750.).

Ljudskim djelovanjem nastaju i manje količine drugih stakleničkih plinova. Metan je snažniji staklenički plin nego CO₂, ali ima kraći vijek trajanja u atmosferi. Dušikov oksid, kao i CO₂, dugotrajan je staklenički plin koji se u atmosferi nakuplja desetljećima, pa čak i stoljećima. Onečišćujući nestaklenički plinovi, uključujući aerosole poput čađe, imaju različite učinke zagrijavanja i hlađenja te su povezani i s drugim problemima kao što je loša kvaliteta zraka.

Procjenjuje se da su ukupnom zagrijavanju od 1890. do 2010. prirodni uzroci, kao što su promjene u sunčevu zračenju i vulkanska aktivnost, doprinijeli manje od ± 0,1 °C.

• Izgaranjem ugljena, nafte i plina oslobađaju se ugljikov dioksid i dušikov oksid.
• Krčenje šuma (odšumljavanje) – apsorpcijom CO₂ iz atmosfere stabla pomažu pri reguliranju klime. Sječom stabala gubi se taj koristan učinak te se ugljik pohranjen u stablima ispušta u atmosferu i pojačava efekt staklenika.
• Povećan uzgoj stoke – krave i ovce proizvode velike količine metana dok probavljaju hranu.
• Iz gnojiva koja sadrže dušik oslobađa se dušikov oksid.
• Fluorirani plinovi ispuštaju se iz opreme i proizvoda koji ih sadržavaju. Ti plinovi imaju vrlo snažan učinak zagrijavanja, do 23 000 puta veći nego CO₂.

Budući da svaka tona emitiranog CO₂ ubrzava globalno zatopljenje, svako smanjenje emisija ga usporava. Kako bi se globalno zatopljenje u potpunosti zaustavilo, nužno je postići nultu neto stopu emisija CO₂ na svjetskoj razini. Osim toga, i smanjenje emisija drugih stakleničkih plinova, kao što je metan, može snažno utjecati na usporavanje globalnog zatopljenja, posebno u kratkoročnom razdoblju.

Posljedice klimatskih promjena izuzetno su ozbiljne i utječu na mnoge aspekte naših života. Borba protiv klimatskih promjena i prilagodba svijetu koji se zagrijava glavni su prioriteti EU-a. Hitno moramo djelovati u području klime. Saznajte više o koracima koje EU poduzima u borbi protiv klimatske krize.